Italija

Historija

Italijanska država je, ironično, nastala nakon poraza italijanskih gradova-država u ratu sa Francuskom. Pod vodstvom Napoleona Bonaparte Francuska je porazila Austrijsko-Italijanske trupe i tako osvojila sjevernu Italiju. U svojim prekrajanjima novoosvojenih teritorija Napoleon je 1797. godine ustanovio Cisalpinsku republiku koja 1802. godine postaje republika Italija. Nedugo zatim nakon osvajanja Venecije Napoleon dodaje i ovu pokrajinu Italiji i 1805. proglašava Kraljevinu Italiju. U svojim daljnim osvajanjima Napoleon je pokorio a zatim dodao Italiji i Savoju, Piemont, Genou, Toskanu, Parmu i Papsku državu. Međutim spriječen porazima Napoleon nije uspio pripojiti Italiji Napulj i ostrva Siciliju i Sardiniju. Nakon Napoleonovog poraza na Bečkom kongresu je odlučeno da se vrati nezavisnost Papskoj državi i državicama Toskani, Parmi, Piemontu, Liguriji i Savoji dok su Lombardia i Venecija ujedinjene i stavljene pod Austrijsku krunu. Napulj i Sicilija su ujedinjeni u Kraljevstvo dviju Sicilija. Ovakav rasplet se nije ni najmanje sviđao Italijanskim nacionalistima i borcima za ujedinjenje tako da je ustanovljen pokret Risorgimento (oživljavanje). Napokon pod kraljevskom lozom Vitora Emmanuela II od Savoje izvršeno je ujedinjenje Italije. Iako bez Venecije, Rima i dijelova Papske države Italija je konačno bila ujedinjena pod jednu zastavu i jednog vladara.

Povijest

 Talijani su potomci starih plemena koja su se još početkom prvog milenija p.n.e. nastanila u krajevima između Alpa, i po cijelom Apeninskom poluotoku i Siciliji. Ovi narodi bijahu različitog porijekla. Najstariji su svakako bili Liguri i Iliri, koje su talijanski preci potisnuli potkraj 2. i početkom prvog tisućljeća p.n.e. Negdje u 8. stoljeću p.n.e. između rijeke Arno i Tiber nastanili su se i Etruščani, koji su se u 7. stoljeću p.n.e. proširili sve do rijeke Po i Korzike. Bijahu u tim krajevima nastanjeni još mnogi narodi. Tako su u područjima oko današnje Venecije živjeli Veneti, tako da se danas talijanska regija u kojoj je smještan ovaj grad zove Veneto jer ona odgovara povijesnom području na kom je živjelo ovo pleme, a niže na poluotoku Mesapi (Messapii) i Japigi (Iapyges) u Apuliji. Na Siciliji su živjeli Siculi, Sicani i Elimi (engl. Elymi).

Sabinjani (Sabini) i Latini živjeli su u Laciju (Lazio) zajedno sa Faliscima, Ekvima (Aequi), Hernicima i Ausonima. U Abruzzima bijahu Vestini, Paeligni i Marsi.

Frentani, Picenti i Marrucini naseljavali su središnju obalu Jadrana. Samniti i Lucani življaše u Moliseu i Basilicati. Sva su ova plemena utjecala na stvaranje kasnijih Talijana. Jezgru nove nacije svakako su dali oni narodi i plemena po kojima su Talijani dobili ime, zvali su se Italici ili Itali. Italici nisu bili jedno pleme, bijahu podijeljeni na 4 glavna plemena, to su: Latini, Falisci, Osci i Umbri ili Umbrijci. Ovo bijahu vrijedni ljudi koji su živjeli od poljodjelstva i uzgoja stoke. Širenjem moći Rima (Roma) negdje od 5. stoljeća p.n.e. italska plemena ušla su u sklop Rimske Republike i postali mu saveznici. Dobili su rimsko građansko pravo nakon savezničkog rata koji se vodio od 90. do 89. p.n.e.

Italija je 1957. godine bila jedan od utemeljitelja Europske unije. To joj je uvelike doprinijelo u gospodarskom i političkom smislu. Postala je jedna od vodećih zemalja svijeta i spada u skupinu G8.

Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Lazio, Toskana, Umbria i Basilicata.

U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao centar Rimskog Carstva, koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.

Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu. Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni datum ujedinjenja Italije.

Fašisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili.

Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju. Od tada do današnjih dana jedina stvarna opasnost po tada stvoren ustavni poredak je bio Borgheseov puč iz prosinca 1970. godine.

Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske unije.

Vlada i politika

Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).

Predsjednik Republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik). Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.

Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sistem. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.

Italijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon Drugog svjetskog rata.

Početkom 2006. novi predsjednik vlade postao je Romano Prodi, koji spada u ljevičarsku grupu, bivših komunista.
Neke od ostalih partija su:

• Demokršćanska
• Italijanska republička partija
• Liberalna partija
• Socijaldemokratska partija

Obrazovanje

Pohađanje nastave u Italiji je obavezno i bez obzira na razlike između sjevera i juga, ne razlikuje se plan nastave u Milanu od onog u Palermu. Razlike postoje samo u oblastima poslovnog obrazovanja. Obavezan sistem obrazovanja podijeljen je u tri oblasti: obdanište (scuola dell' infanzia, 3-6), osnovna škola (scuola elementare, 6-11; scuola media 11-14) i srednja škola (Liceo: classico, scientifico, linguistico, artistico, economico, tecnologico, musicale, delle scienze umane; 14-19). Nakon navedenih obaveznih škola, učenici se mogu opredijeliti za fakultet. Posljednjih godina došlo je do izvjesnih promijena u predavanju stranih jezika, tako da se sada engleski uči u osnovnim školama, a postoji i drugi strani jezik. U petogodišnjim gimnazijama, osim časova latinskog, pohađa se i nastava grčkog jezika. Od 2004. godine, obavezno školovanje povećano je sa 9 (6-15) na 12 (6-18), što znači da ko ne želi da sa 14 godina pohađa gimnaziju, mora izabrati neki od srednjih stručnih škola nakon čega se polaže matura i državni ispit. U zabavištima (scuola dell' infanzia) i osnovnim školama (scuola elementare) djeca moraju nositi uniforme: djevojčice najčešće roze i bijele, a dječaci plave.

Regije

Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*):

Administrativna podjela Italije na regije

• 1) Abruzzo
• 2) Valle d'Aosta*
• 3) Apulija (Puglia)
• 4) Basilicata
• 5) Kalabrija (Calabria)
• 6) Kampanija (Campania)
• 7) Emilia-Romagna
• 8) Furlanija-Julijska krajina* (Friuli-Venezia Giulia)
• 9) Lacij (Lazio)
• 10) Ligurija (Liguria)
• 11) Lombardija (Lombardia)
• 12) Marke (Marche)
• 13) Molise
• 14) Pijemont (Piemonte)
• 15) Sardinija* (Sardegna)
• 16) Sicilija* (Sicilia)
• 17) Trentino-Južni Tirol* (Trentino-Alto Adige)
• 18) Toskana (Toscana)
• 19) Umbrija (Umbria)
• 20) Veneto

Zemljopis

Najveći dio Italije čini Apeninski poluotok, najveći poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.

Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.

Karta Italije

Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4.810 m, a viši su vrhovi još i Monte Rosa (4.637 m) i Cervino (4.476 m). Italija ima tri slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Europi Etna (3.550 m) na Siciliji i Stromboli (924 m) na obližnjem istoimenom otočiću.

Privreda

Italija ima raznovrsno industrijaliziranu privredu, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne kompanije, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoevropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).

Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba. Tokom zadnje decenije, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila privredne i monetarne uvjete Evrope, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.

Italija privredno zaostaje za glavnim evropskim partenrima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sistem preskup zbog usporavanja privrede i loših odnosa sa sindikatima.

Stanovništvo

Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Peta je u Europi po gustoći stanovništva (196 stanovnika po četvornom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je austrijska manjina u Južnom Tirolu (1991.: 287,503 Austrijanaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.

Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su:

* francuska manjina u regiji Valle d'Aosta;
* sardski na Sardiniji);
* ladin u Dolomitima;
* furlanski u regiji Friuli-Venezia Giulia, što su sve romanski jezici.

Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su:

     * hrvatski u tri sela u regiji Molise;
     * okcitanski u južnim dolinama Piemontea;
     * katalonski u gradu Alghero na Sardiniji;
     * albanski u selima regije Calabria i na Siciliji;
     * stari grčki dijalekti u selima regije Calabria.

Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.

Najveći gradovi

• Rim - 2.553.873
• Milano - 1.299.439
• Napulj - 995.171
• Torino - 902.255
• Palermo - 675.277
• Genova - 605.084
• Bologna - 374.425
• Firenca - 368.059
• Bari - 328.458
• Catania - 305.773
• Venecija - 271.251
• Verona - 259.068
• Messina - 247.592
• Padova - 210.821
• Trst - 207.069
• Taranto - 201.349 (Stanje 2001)
• Brescia - 192.164
• Reggio di Calabria - 183.041
• Prato - 180.674
• Modena - 180.110
• Parma - 174.471
• Cagliari - 161.465
• Perugia - 157.842
• Livorno - 155.986
• Reggio nell'Emilia - 155.191
• Foggia - 154.780
• Ravenna - 146.989
• Salerno - 135.818
• Rimini - 134.700
• Ferrara - 131.907
• Sassari - 124.929
• Siracusa - 123.332
• Pescara - 122.577
• Monza - 122.263
• Bergamo - 116.510
• Vicenza - 113.483
• Latina - 111.946
• Forli - 111.495
• Trento - 110.142
• Terni - 108.999
  Giugliano in Campania - 105.951
• Novara - 102.746
• Ancona - 101.797